Čini se da su najbolji hrvatski izvozni proizvod sportaši. Hrvatski sportaši bez obzira na vrstu sporta igraju diljem cijelog svijeta i to u uglednim klubovima. Također su tu i treneri i cijeli stručni stožer. Bez obzira na to kamo su sportaši otišli, odnosno gdje god bili, ti sportaši moraju plaćati porez, točnije porez na dohodak. No gdje ga plaćaju? Da bismo mogli odgovoriti na to pitanje, trebamo odgovoriti gdje u poreznom smislu oni žive, odnosno, stručnim jezikom rečeno, čiji su oni porezni rezidenti.
Što znači biti porezni rezident?
Činjenica da je sportaš hrvatski porezni rezident znači da ta osoba plaća porez na dohodak u Hrvatskoj bez obzira na to gdje je taj dohodak zaradila (tj. na sav svoj svjetski dohodak). Je li sportaš porezni rezident u Hrvatskoj, ovisi o mnogo okolnosti i često je tu činjenicu teško utvrditi jer o tome odlučuju bitna pitanja, ali i niz naoko nebitnih sitnica koje zajedno daju veliku sliku (od izbora liječnika, zdravstvenog osiguranja, članstva u klubovima, bankovnih računa, automobila, itd.).
Kako Hrvatska određuje poreznog rezidenta?
Ako Hrvatska nije sklopila ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s određenom državom (kao npr. sa SAD) gdje je ostvaren dohodak, Hrvatska će procijeniti je li sportaš hrvatski porezni rezident, odnosno mora li plaćati porez na dohodak u Hrvatskoj prema hrvatskim unutarnjim propisima.
Da bi se ustanovilo je li sportaš hrvatski porezni rezident prema tim propisima, gleda se mjesto gdje neka osoba ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno 183 dana u jednoj ili dvije kalendarske godine, a boravak u takvom stanu nije obvezan. Međutim, ako bi sportaš imao prebivalište i u Hrvatskoj i u inozemstvu, tada bi se gledalo gdje prebivalište ima obitelj, a za samca ako se prebivalište obitelji ne može utvrditi tada je prebivalište u onoj državi iz koje odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti, odnosno gdje se pretežito zadržava.
Ako druga država takvu osobu ne bi smatrala svojim rezidentom, tada se smatra da ima prebivalište u Hrvatskoj. Također u određenim situacijama gleda se i tzv. uobičajeno boravište, a to je ono mjesto u kojem se sportaš zadržava (ali ne privremeno – npr. kao turist). Uobičajenim boravištem smatra se stalan ili vremenski povezan boravak u trajanju od najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Za određivanje uobičajenog boravišta nisu važni kratkotrajni prekidi boravka koji ne traju dulje od jedne godine.
Dakle, kada ne postoji ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, Hrvatska vrlo lako može sportaša koji živi, odnosno radi u inozemstvu proglasiti svojim poreznim rezidentom osobito ako je zadržao poveznicu s domovinom koja upućuje na to da on ili ona zapravo žive u Hrvatskoj.
Važno je spomenuti da činjenica što ne postoji ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ne znači da će sportaš biti dvostruko oporezovan, nego samo da će za određene vrste dohotka porez biti plaćen u obje države uz uračunavanje poreza koji je plaćen u drugoj državi. Vrlo pojednostavljeno, ako je sportaš platio porez na dohodak 100 eura, a u Hrvatskoj je porez na takav dohodak 200 eura, tada treba doplatiti 100 eura razlike (a ne ukupno 300 eura).
Što ako postoji ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja?
Vjerojatno je daleko bitnije pitanje kod utvrđivanja porezne rezidentnosti je li Hrvatska s državom u kojoj boravi ili radi neki sportaš sklopila ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Navedeno možemo prikazati na primjeru Njemačke, Irske i SAD-a. Dok su s Irskom i Saveznom Republikom Njemačkom u primjeni ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, sa SAD-om je Hrvatska postigla određeni napredak i razumijevanje, ali nisu započeli pregovori oko samog ugovora. Dakle u odnosu sa SAD-om Hrvatska će primjenjivati svoje unutarnje propise. Situaciju kada postoji ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja možemo razmotriti kod Njemačke i Irske.
Porezni rezident
Kao što smo već napomenuli prva točka plaćanja poreza jest ustanoviti gdje sportaš živi u poreznom smislu tj poreznu rezidentnost. Svi ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja na sličan način rješavaju pitanje kada obje države tvrde da je sportaš njihov porezni rezident. Kada bi primjerice i Hrvatska i Irska tvrdile da je neka osoba njihov porezni rezident, tada bi se taj problem rješavao u nekoliko sljedećih koraka:
Korak 1: Prvo bi se gledalo prebivalište. Ako neka osoba ima prebivalište u objema državama, tada se gledaju uže osobne i gospodarske veze (to se zove središte životnih interesa – npr. obitelj, posao, itd),
Korak 2: ako korak 1 ne uspije, osoba će se smatrat rezidentom samo one države u kojoj ima uobičajeno boravište,
Korak 3: ako osoba ima uobičajeno boravište u objema državama ili ga nema ni u jednoj od njih, smatrat će se rezidentom samo one države čiji je državljanin,
Korak 4: ako je osoba državljanin obiju država ili nije državljanin ni jedne od njih, nadležna tijela morat će riješiti to pitanje dogovoreno prema mehanizmu koji propisuje ugovor. Zbog navedenih spornih situacija se preporučuje pribaviti potvrdu porezne rezidentnosti ondje gdje se živi, odnosno ostvaruje dohodak.
Popularna primanja
Nakon što se utvrdi tko je čiji porezni rezident, ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja utvrđuje gdje se primanja takvog rezidenta oporezuju ovisno o tome da li se sportaš tretira kao radnik, državni službenik (čest slučaj u azijskim državama) ili kao samostalna djelatnost te ovisno o tome ostvaruje li i neke druge prihode npr od saveza, sponzora, marketinga, itd.
Zaključno
Ako sportaš odlazi u inozemstvo¸ treba provjeriti koje to porezne posljedice ima za onog koji odlazi, odnosno za obitelj. Tu je odlučan niz sitnica i administrativnih detalja. Najveći rizik, odnosno problem imaju oni građani koji žive ili rade u zemljama s kojima Hrvatska nema ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Međutim, postojanje tog ugovora ne znači da će primanja uvijek biti oporezovana samo u jednoj zemlji.
Tako će kod Irske trebati kod plaće doplatiti po potrebi određenu razliku, a ugovor s Njemačkom izuzima plaću od oporezivanja u Hrvatskoj, ali omogućava uvećanje porezne osnovice za iznos ostalih sličnih primanja u Hrvatskoj.
Svaki slučaj oporezivanja treba razmotriti sam za sebe jer, iako naoko slični i ticati se iste države, ne moraju imati iste porezne posljedice (npr. sportaš tko je otišao s obitelji ili bez obitelji, samac, sportaš tko od početka zna da će ostati duže od 183 dana u inozemstvu, sportaš tko je dobio otkaz ili sam otišao nakon tri mjeseca itd.).